REHABILITACIJA KARDIOVASKULARNIH BOLESNIKA

Rehabilitacija je skup aktivnosti koji je potreban da se srčanom bolesniku osiguraju najbolji mogući fizički, emocionalni, socijalni i profesionalni uvjeti kako bi vlastitim naporima našao što normalnije mjesto u životu svoje obitelji i zajednice (SZO).

Cilj rehabilitacije je smanjenje funkcijskog oštećenja izazvanog bolešću i povećanje sposobnosti za život i rad, tj. izbjegavanje ili smanjenje invalidnosti i bolja kvaliteta življenja.

Program rehabilitacije kardiovaskularnih bolesnika i sekundarna prevencija koronarne bolesti temelje se na općeprihvaćenim stručnim i znanstvenim medicinskim činjenicama i dugogodišnjim međunarodnim iskustvima čija su osnovna polazišta definirana dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije, a najnovije je stanje sintetizirano u preporukama Radne skupine za rehabilitaciju Europskog kardiološkog društva i Zajedničke radne skupine Europskog kardiološkog društva ((Europsko kardiološko društvo, Europsko društvo za hipertenziju, i Europsko društvo za aterosklerozu) za prevenciju koronarne bolesti u kliničkoj praksi usvojenim 1998.g.

• Kardijalna rehabilitacija mora biti sveobuhvatna, dugotrajna (doživotna) i u sebi treba uključivati elemente sekundarne prevencije;
• Mora potaknuti aktivni pristup samog bolesnika prema rehabilitaciji;
• Mora biti nedjeljiva od sekundarne prevencije;
• Mora obuhvaćati identifikaciju čimbenika rizika;
• Mora utvrditi ukupni rizik i prognostičku evaluaciju te
• Bolesniku pružiti najveću moguću podršku u borbi protiv svih individualnih rizičnih čimbenika.

Rehabilitacija se provodi u tri temeljne faze:

• I faza – akutna i rana hospitalna faza
• II faza - stacionarna ili ambulantna
• III faza – održavajuća faza

Prva faza započinje još u jedinica intenzivnog liječenja i nastavlja se na kliničkom kardiološkom ili kardiokirurškom odjelu. Obuhvaća vježbe disanja i razgibavanja u krevetu, potom ustajanje i šetnje bolesnika hodnikom. Paralelno počinje edukacija bolesnika i obitelji.

Druga faza obuhvaća stacionarnu ili ambulantnu rehabilitaciju. Ova faza traje 3-5 tjedana u uvjetima stacionarne ili 8-12 tjedana ambulantne rehabilitacije. Ta dva oblika su ravnopravna pod uvjetom da se provode prema prihvaćenim načelima. Organizacijski oblik (ambulantni/bolnički) ovisi prije svega o stratifikaciji rizika bolesnika, ali i o tradicijskim, financijskim, logističkim i drugim čimbenicima te treba biti maksimalno prilagođen osobama u programu, a da istodobno ne prekidaju svoje profesionalne i socijalne obveze.

Treća faza rehabilitacije nastavlja se na drugu i u principu traje doživotno. Naučene vježbe i usvojeni način života bolesnici provode kod kuće ili u klubovima ambulantno. Bolesnika kontrolira liječnik opće medicine i prema potrebi kardiolog.
U Republici Hrvatskoj na razini druge faze postoje oba oblika rehabilitacije, stacionarni i ambulantni.

Stacionarna rehabilitacija:

• Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama
• Specijalnaj bolnici za medicinsku rehabilitaciju „Thallassotherapia“ Opatija.

Ambulantna rehabilitacija:

• Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju, - „Srčana“ u Zagrebu.
• Stacionarnu rehabilitaciju godišnje prođe oko 2 700 bolesnika (u Krapinskim toplicama 1200 do 1500, a u Thallassotherapiji oko 1200 bolesnika s koronarnom bolešću).

Ambulantnu rehabilitaciju godišnje prođe oko 350-400 bolesnika i to uglavnom stanovnika Grada Zagreba.

Prosječno trajanje stacionarne rehabilitacije je oko tri tjedna i košta oko 7 000 kuna.
Trajanje ambulantne rehabilitacije je 1-3 mjeseca i košta prosječno oko 3 500 kuna.
Troškove rehabilitacije snosi HZZO.

Broj rehabilitiranih bolesnika limitiran je u stacionarnoj ambulanti brojem kreveta, a u ambulantnoj rehabilitaciji brojem limitiranih bodova.

Nakon završene ambulantne rehabilitacije jedan broj bolesnika ostaje trajno vježbati u „Klubu“ srčanih bolesnika uz osobnu participaciju.

Prema podacima registra AIM-a za Grad Zagreb prosječno godišnje ima oko 1 600 slučajeva akutnog infarkta miokarda, preživi između 40 i 60 %, a približno polovina preživjelih rehabilitira se u programu ambulantne rehabilitacije.